cuje samo bes kako po zilama bije
i mrznju kako u slepoocnicama podrhtava strasno,
dok u kostima osvetnicki plamen gori,
tad reci nicemu ne sluze: jer su samo reci.
Meci.Meci.
Manifesti, clanci, govori, komentari,
dimna isparenja, stampane magline,
papirni ce bol vetar da raznese,
tugu mastila izbrisace voda.
Meci.Meci.
Sad osecam jad, zalost, tugu,
smrt i nesrecu sto stoje u grlu
kad iz ponora jezika hoce
da krikne to sto ne moze, te cuti.
Meci. Meci.
Nocas osecam smrtno ranjene reci.
