1. 4. 2011.

***

"Odrastao sam na moru i siromaštvo mi je bilo blistavo, potom sam izgubio more i svaka raskoš mi je izgledala siva, a bijeda nepodnošljiva. Od tada čekam. Čekam brodove u povratku, dom na vodi, prozračan dan. Strpljiv sam, učtiv sam iz svih svojih sila. Viđaju me kako prolazim lijepim, sunčanim ulicama, divim se predijelima, pljeskam kao svi ostali, rukujem se, ali nisam ja taj koji govori. Hvale me, ja malo sanjarim, vrijeđaju me, jedva se iznenađujem. Potom zaboravim i smiješim se onome koji me vrijeđa ili suviše učtivo pozdravljam onoga koga volim. Šta da radim kad imam dobro pamćenje samo za jednu jedinu sliku? Preklinju me da najzad kažem ko sam. Još ništa, još ništa."


Alber Kami