10. 12. 2011.

Filozofija života



PAOLO KOELJO
Svi znaju da vole, jer su se rodili s tim darom. Neki to rade prirodno dobro, ali većina treba da ponovi gradivo, da se ponovo seti kako se voli, i svi – bez izuzetka – imaju potrebu da gore u vatri svojih proživljenih emocija, da ožive neke radosti i boli, uspone i padove, sve dok ne postignu onu nit vodilju koja stoji iza svakog novog susreta; da tamo postoji jedna nit i, dakle, tela uče jezik duše, i to se zove seks.
Kada čovek dublje zagleda u dušu sveta lako shvati da na svetu uvek postoji jedna osoba koja čeka onu drugu, bilo to nasred neke pustinje ili nasred nekog velikog grada… I kada se te osobe sretnu i njihovi pogledi se ukrste, sva prošlost i sva budućnost gube svaki značaj…i samo postoji taj trenutak…
Bez obzira na ono što čini, svako na zemlji uvek igra glavnu ulogu u istoriji sveta.
Ljubav je uvek nova. Svejedno je volimo li jedan, dva, deset puta u životu-uvek smo pred situacijom koju ne poznajemo. Ljubav nas može odvesti u pakao ili u raj, ali uvek nas nekamo odvede.Treba je prihvatiti, jer je ona hrana našeg postojanja. Ako je odbacimo, umret ćemo od gladi, gledajući bremenite grane na stablu života, bez hrabrosti da ispružimo ruku i oberemo plodove.Treba ići za ljubavlju gde god ona bila, čak i kad to znači sate, dane, nedelje razočaranja i tuge. Jer,u času kad krenemo u susret ljubavi,i ona kreće u susret nama. I spasi nas.
Uvek je neuporedivo lakše verovati u sopstvenu dobrotu, nego se sukobiti sa drugima i boriti se za svoja prava. Sigurno je lakše otrpeti uvredu, ne uzvrativši je, nego smognuti hrabrost i upustiti se u borbu sa jačim od sebe; uvek možemo reći da nas bačeni kamen nije pogodio, a onda tek noću, u samoći, dok nas sustanar ili supružnik spava, oplakivati u potaji, svoj kukavičluk.
Kada viđamo uvek ista lica, na kraju ona postaju deo našeg života. A kada postanu deo našeg života, onda žele i da nam ga izmene. I ako ne bude po njihovom, nije im pravo. Jer, svaki čovek ima tačnu predstavu kako bi trebalo da živimo svoj život. A nikad nemaju pojma kako treba da prožive sopstveni život.
Ljudi veoma rano saznaju razlog svog postojanja. Možda zbog toga oni tako rano i odustaju.
Ako kreneš obećavši ono što još nemaš, izgubićeš volju da ga stekneš.
Ponekad treba pustiti da voda sama teče.
Možda je Bog i stvorio pustinju da bi ljudi mogli da se osmehnu urminim palmama.
Bilo šta na licu zemlje može da ispriča priču svih stvari. Ako bi otvorio neku knjigu na bilo kojoj stranici, ili pogledao u nečiji dlan, ili u karte, ili let ptica, ili bilo šta, svaki čovek bi pronašao neku vezu sa onim što trenutno proživljava. Zapravo, stvari nisu pokazivale ništa, nego su ljudi, posmatrajući stvari, otkrivali način da se prodre u Dušu Sveta.
Tajna je u sadašnjosti; ako obratiš pažnju na sadašnjost, možeš je poboljšati. A ako poboljšaš sadašnjost, biće bolje i ono što će ti se kasnije dogoditi. Zaboravi budućnost i živi svaki dan svog života prema poukama Zakona i s verom da Bog brine o svojoj deci. Svaki dan nosi u sebi Večnost.
Snovi postaju neostvarljivi samo zbog jedne stvari: straha od neuspeha.
Kada nastojimo da budemo bolji nego što smo, sve oko nas takodje postaje bolje.
IVO ANDRIĆ
Prevariti se u jednoj velikoj nadi nije sramota. Sama činjenica da je takva nada mogla da postoji vredi toliko da nije suviše skupo plaćena jednim razočarenjem, pa ma kako teško ono bilo.
Znaci koje ostavljamo iza sebe neće izbeci sudbinu svega sto je ljudsko: prolaznost i zaborav. Možda će ostati uopšte nezapaženi? Možda ih niko neće razumeti? Pa ipak, oni su potrebni, kao što je prirodno i potrebno da se mi ljudi jedan drugom saopštavamo i otkrivamo. Ako nas ti kratki i nejasni znaci i ne spasu od lutanja i iskušenja, oni nam mogu olakšati lutanja i iskušenja i pomoći nam bar time što će nas uveriti da ni u čemu sto nam se dešava nismo sami, ni prvi ni jedini.
Izmedju bojazni da ce se nesto desiti i nade da mozda ipak nece, ima vise prostora nego sto se misli. Na tom uskom,tvrdom, golom i mracnom prostoru, provode mnogi od nas svoj vek.
Čuvajte se onoga koji živi u vama i na kojeg zaboravljate,a koji često,pred veče, donosi brza rešenja zbog kojih se, te iste noći, budite kao od udarca i, obliveni vrelim znojem kao rastopljenim olovom, propadate od sramote zbog sinoćnih lakomislenih odluka.
Dođu tako ponekad vremena, kada pamet
zaćuti, budala progovori, a fukara se obogati.
Zato što mogu i što se usuđuju da o svačemu svašta kažu,,oni misle da sve znaju.
Čini mi se kad bi ljudi znali, koliko je za mene napor bio živeti,
oprostili bi mi lakše sve zlo što sam počinio i sve dobro što sam
propustio da učinim, i još bi im ostalo malo osećanja da me
požale.
Nezadovoljstvo samim sobom, u prvom redu, a zatim svim ostalim na svetu, bilo je i ostalo osnov moga duhovnog bića, bez obzira na prolazna raspoloženja i trenutna mišljenja koja sam mogao da imam i uspeo da izrazim.
Poslovicama se kod nas ubijaju ljudi na najbrži i najnepravedniji način.
Što je više pazio šta će uraditi, sve se teže rešavao da uopšte nešto uradi, i sve je manje i radio.
Ima ljudi čiji je život trag u vodi. Nevidljivi su, nečujni, nestvarni, bez otisaka u peščanoj pustinji čovečnosti. Ne znamo odakle su među nas došli, a kad odu, zašto su i kuda otišli. Dok su bogovi zemljom greli, tako smo ih prepoznavali. Kad nas napustiše, od njihove moći ljudi naslediše jedino sposobnost da žive, ali ne da budu.
Svi smo mi mrtvi, samo se redom sahranjujemo
Smisao i dostojanstvo puta postoje samo utoliko ukoliko umijemo da ih nađemo sami u sebi.
Toliko je živa kod slabog čovjeka potreba da se vara i tako neograničena mogućnost da bude prevaren.
Vrline jednog čovjeka mi primamo i cijenimo potpuno samo ako nam se ukazuju u obliku koji odgovara našim shvatanjima i sklonostima.
NIKOLA TESLA
Nije mi žao što su ukrali moje ideje, već što nisu imali svoje.
Čovek je rođen da radi, trpi i da se bori. Ko tako ne čini, mora propasti!
Svi smo mi jedno. Ljudi su međusobno povezani nevidljivim silama.
Čvrsto verujem u pravilo kompenzacije. Istinite nagrade su uvek u razmeru s radom i žrtvama.
29 poslednjih dana u mesecu je najteže.
Dar mentalne energije dolazi od Boga, vrhunskog bića i ako mi koncentriåemo naše misli o toj istini postajemo skladni s ovom velikom moći.
Ako budem imao sreće da ostvarim barem neke od svojih ideja, to će biti dobročinstvo za celo čovečanstvo. Ako se te moje nade ispune, najslađa misao biće mi ta da je to delo jednog Srbina.
Ja sam, kao što vidite i čujete, ostao Srbin i preko mora, gde se ispitivanjima bavim. To isto treba da budete i vi i da svojim znanjem i radom podižete slavu srpstva u svetu.“ (Nikola Tesla, 2. juna 1892. godine u govoru studentima Velike škole u Beogradu)
Ponosan sam što sam potekao iz zemljoradničkog viteškog naroda, koji je y neprestanoj ljutoj borbi za svoje ideale i evropsku kulturu zadužio Evropu i svuda zaslužio čast i poštovanje čitavog sveta, naročito velike Amerike.
LATINSKE IZREKE
Živi kako možeš, kad ne možeš onako kako hoćeš.
Ko odsutna prijatelja kleveta, taj je opak, njega se, Rimljanine, čuvaj.
Svačiji prijatelj je ničiji prijatelj.
Prijateljstvo može postojati samo među dobrim ljudima.
Plašljiv pas žešće laje nego što ujeda.
Čim prestane uzrok, prestaje i posledica.
Sloga građana je najbolji bedem gradova.
Strašnije je bojati se smrti, nego umreti.
Ko nije okusio šta je gorko, ne zna šta je slatko.
Iz vatenih želja rađaju se mržnje, razdori, nesloge, bune ratovi.
Neka bude pravda, makar došao smak sveta.
Zapovedati sebi najveća je vlast.
U sreći se ne ponesi, u nesreći ne kloni .
OTAC TADEJ
Kakvim se mislima bavimo – takav nam je život. Ako su nam misli mirne i tihe – eto nam mir. Ako su nam misli negativne – eto nam nemir. Mi tražimo pomoć od roditelja i kad ih zamolimo, oni raskrvare svoje roditeljsko srce i čine nam po volji ono što je dobro.
Mir i radost svima od Gospoda, jer su mir i radost najvažnija bogatstva ovog i onog sveta. Za tim svi mi čeznemo. Možemo imati na kugli zemaljskoj što god poželimo, a da nemamo mir i radost. A mir dolazi od Izvora Mira, od Gospoda. Kada se Gospod obratio svojim učenicima, kada su oni zatvorili vrata zbog straha od Judeja, prvo što im je uputio bilo je: „Mir vam.“
Gospod će vas nagraditi mirom ako se izmirite i okrenete Apsolutnom Dobru, a Apsolutno Dobro je Gospod Bog. On želi da mi imamo jednu božansku osobinu – smirenje je ta božanska osobina. Gde god smirenje caruje, bilo u porodici, bilo u društvu, ono iz sebe izvija mir i radost.
Treba da se opustiš. Ne uzimaj previše na sebe brige ovoga sveta, već čuvaj mir i živi sa Bogom. Neka ide kako ide…
Svako dobro i svako zlo potiče od misli, jer smo mi misleni aparat. Utičemo čak i na biljni svet, budući da i biljni svet ima nervni sistem. Svi očekuju mir, utehu, ljubav.
Pokajanje je izmena života. Potrebno je da čovek ode do sveštenika ili svog bližnjeg i da mu kaže šta mu remeti mir. Čim naši bližnji saučestvuju u našem stradanju mi dobijamo utehu i snagu.
Ako se mi okrenemo Izvoru Života, Gospod će nam dati snage da učvrstimo u sebi misli pune dobra, jer dobre misli, dobre želje, daju mir i utehu svuda. Moramo se ( misleno ) izmeniti.
Naše misli utiču ne samo na nas, nego na sve ono što nas okružuje. Moramo da upućujemo dobre misli. Gospod zapoveda da volimo svoje neprijatelje, ne zbog njih, nego zbog nas samih. Treba oprostiti sve od srca. Kada se oprosti sve od srca, sve je oprošteno. Mi smo (tada) saučesnici mira, tada mir čini radost i utehu svima oko nas. Svi osećaju naše misli mirne, tihe.
Kada je domaćin u kući opterećen brigama o porodici niko nema mira i pokoja od njegovih misli, čak ni mala deca u razvoju. Zato oni koji rukovode kućom treba da se predaju Gospodu, da Mu se mole, i da shvate da je Gospod svemoguć, da nas Gospod teši.
Moramo od srca sve oprostiti. Unutrašnji mir ne može da se sačuva dokle god naša savest nešto izobličava. Moramo umiriti savest. Treba svima oprostiti od srca. Bez toga nema unutrašnjeg mira.
Daće Gospod blagodat. To je božanska sila koja deluje svuda, a osobito u dušama koje traže Gospoda, Izvora Života. Mir Božiji se svuda seje.
U Starom Zavetu piše: „Sine, daj mi srce svoje.“ Gospod je jedina uteha i anđelima i Svetima i svima koji Ga traže. On je jedini Beskonačan.
„Profesor je rasejan. On je takav i takav!“ Moli da Gospod da blagog anđela i profesoru i tebi. Ako zavoliš profesora, tako ćeš lako odgovarati i dobiti ocenu. Kada se profesor i učenik pomire, među njima više nema (mislenog) rata.
Nema nam mira ako misleno ratujemo sa roditeljima. Duhovi zlobe gledaju da se mi po svaku cenu ogrešimo o roditelje. Tada oni stiču vlast nad nama, a mi mislimo da je neko drugi kriv. Mnogi to uvide, pa poprave misli. Ja uvek to kažem- neki prihvataju, a neki su suviše gordi. Što dajemo, to nam se vraća.
Sveti Oci kažu: „Sej ljubav, pa ćeš ljubav žnjeti. Sej mir, pa ćeš mir žnjeti.“ Nemoguće je da steknemo mir ako smo puni zavisti i zlobe. Ako se ne oslobodimo od te paklene osobine kako ćemo u večnost? Jedini je Gospod koji može da nas izmeni. Duh se vezuje mislima. Kakva nam je karakterna osobina ovde – takvi prelazimo u večnost.
Treba da smo mirni. Bolje je trpeti uvredu, nego naneti uvredu. Ako pretrpimo uvredu, Gospod će nam dati snagu i mir. Ako ne pretrpimo uvredu, savest nam neće dati mira. Savest je Božanski sud.
Mi možemo svašta raditi ali nećemo imati ni mira ni pokoja. Karakterna osobina ( ovde na zemlji ) je osnova za prelazak u večnost. Ako smo mirni i tihi idemo u red svetih i anđela. Njih je Gospod nagradio besplatnom blagodati i u tim dušama nema osobina ovoga sveta. Čovek može stalno da ga vređa, a on se ne vređa. Čovek može da ga izudara, a on se ne ljuti, jer je njegova duša rukovođena Svetim Duhom.
Pitali su Svetog Serafima Sarovskog: „Šta je cilj našeg života?“ – „Vraćanje u naručje Oca Nebeskog.“
Mi remetimo mir. Gospod nas ( tada ) ostavlja sa našim mislima – eto nam stradanja. Nema sile koja može da poruši milost Gospodnju. Zato mučenici nisu osećali stradanja, a ako su i osetili, utešio ih je tihi Gospod. Kada blagodat Svetog Duha ozari dušu – ona više ne oseća stradanja.
Posle Gospoda nemamo veće dobro od svojih roditelja. Gospod kaže: „Ja sam taj koji začinje plod u utrobi majke.“ Roditelji su oruđe u rukama Gospodnjim. Gospod blagosilja brak. Potrebno je vreme da se popuni (broj) onih pavših anđela koji su otišli sa satanom, a Bog je i za njih, duhove zlobe, Bog. Oni su visokointeligentna bića, ali za njih nema ni mira ni pokoja.
Mi moramo tražiti utehu od bližnjih budući da smo stvoreni, ograničeni vremenom i prostorom, i ne možemo da damo beskonačno, ali tražimo beskonačno. Tražimo mir beskonačni, radost beskonačnu – sve beskonačno. Ali naši najblizi ne mogu sve da nam pruže. Svi smo ograničeni i u stalnom smo ratu sa zlim mislima, jer su pali duhovi puni zlobe ( zli duhovi napadaju preko misli – ubacujući zle misli u čovekovu glavu ).
Gospod gleda da li mi od srca tražimo da nam On pomogne. Čujemo mnoge reči lepog primera života i kako treba uputiti bližnje da to rade. Ali, da li ćemo moći to da ostvarimo?
Vidimo osobu mirnu, tihu, sve prašta, sve trpi. Taj primer nam ostaje uvek jer i mi želimo to da steknemo. Kako? Okrenimo se ka Apsolutnom Dobru, srcem, mislima i celim svojim bićem. Sjedinimo se u apsolutnoj ljubavi sa svojim Stvoriteljem. Treba biti neprekidno u molitvi. Treba moliti Presvetu Majku, anđela i Svete ( da nas učvrste svojom zaštitom ) da Ga tako silno ljubimo, jer tada ćemo biti blaženi i ovde i u večnosti. Bog je Ljubav i Sreća koja ispunjava sve koji Ga traže.
Božija energija svuda deluje, a osobito u onim ljudima koji su se okrenuli ka Gospodu. Bog je Mir, Uteha i Radost svima. Zato vam želim mir i radost od Gospoda.
CITATI
Sasvim je svejedno da li žmurite ili ne žmurite, jer – čuda se već događaju.
-M. Antić
I kada vas gađaju kamenjem, guraju u stranu, vuku unazad, vi nastavite. Sledite svoj cilj, polako koračajte, istrpite svaku nedaću i uspeh je neminovan. Onda ćete se osvrnuti, pogledati sve njih, bednike, koji i dalje stoje na istom mestu i rade to isto drugima. Ovog puta, vas će veličati, govoreći da su oni zaslužni za vaš uspeh. Oprostite i sažalite se, neka nisu pomogli, vi ste uspeli, a oni su ostali iza vas.
-Slaviša Pavlović
Umreti – to nije ništa, ali biti zaboravljen — to je najsvirepija odmazda smrti nad životom.
- Jovan Dučić
Ako ljudi ispolje suviše hrabrosti na ovom svetu, društvo ih mora gušiti da bi ih slomilo – i tako ih, naravno, ubija. Društvo slama svakoga, ali posle toga mnogi postaju jaki baš na onim slomljenim mestima. A one koje ne može da slomi, njih ubija. Društvo podjednako ubija i dobre, i plemenite, i hrabre. Ako ne spadate… među njih, možete biti sigurni da će i vas ubiti, samo bez neke naročite žurbe.
-Hemingvej
Naše mržnje škode nama, više nego našem protivniku. Govorite rđavo o nekom čoveku pola sata – i vi ste posle toga nesrećni i otrovni; a govorite pola sata o njemu dobro, pa čak i kad to ne zaslužuje, i bićete mirni i blaženi, čak i ponosni na lepotu svojih osećanja, ili bar na lepotu svojih reči.
-Jovan Dučić
U ljubavi iskustvo ništa ne znači. U stvari, kad skupimo toliko iskustva da bismo mogli da budemo savršeni ljubavnici, tada smo već previše stari da bismo se mogli njime koristiti.
-Alfred Hičkok
Nikada se nemojte prestati osmehivati, čak i kad ste tužni, jer se neko može zaljubiti u vaš osmeh.
-Gabriel Garsia Markes
Kada bi na zemlji sve bilo razumno, ništa se ne bi dogodilo.
-Dostojevski
Ljubav je dokaz inteligencije, jer čovek bez ideja i prostak bez vaspitanja, ne mogu biti zaljubljeni, pošto je ljubav najveća mudrost i najfinija duševnost.
-J. Dučić
Čovek ne može da bira vreme u kojem će se roditi i živeti;od njega ne zavisi ni od kojih roditelja, ni od kog naroda će se roditi, ali od njega zavisi kako će on postupati u datom vremenu: da li kao čovek ili kao nečovek, bez obzira na to u kom narodu i od kojih roditelja.
-Patrijarh Pavle