…Što se, pak, tice moje diobe ljudi na obicne i neobicne, priznajem da je ona unekoliko proizvoljna, ali ja i ne insistiram na tacnim brojcanim podacima.. Ja samo vjerujem u svoju glavnu misao. A ona se sastoji u tome da se ljudi vec po prirodnom zakonu uopšte dijele na dvije kategorije: na nižu (na obicne), to jest, takoreci na materijal koji služi samo za radanje sebi slicnih, i na ljude u pravom smislu, to jest ljude koji imaju dara ili talenta da u svojoj sredini kažu novu rijec.
Tu, razumije se, postoji beskonacno mnogo podjela, ali licne crte obaju kategorija su dovoljno izrazite: prvu kategoriju, to jest materijal, uopšteno govoreci, cine ljudi koji su po svojoj prirodi konzervativni, uljudni, ljudi koji žive u poslušnosti i vole slušati.
Po mom mišljenju, oni su i obvezatni biti poslušni, jer to je njihova namjena i u tome nema apsolutno ništa što bi ih ponižavalo. Citava druga kategorija gazi zakon, to su rušitelji, ili su, sudeci po njihovim sposobnostima, naklonjeni rušenju. Zlocini tih ljudi su, razumije se, relativni i vrlo razliciti; u vecini slucajeva, u veoma raznolikim izjavama, oni traže obaranje postojeceg u ime neceg boljeg. Ali ako je jednom od tih ljudi potrebno zbog svoje ideje pregaziti i preko mrtvog tijela i krvi, po mom mišljenju, on sam sebi to može dopustiti – uostalom, sve u zavisnosti od njegove ideje i njenih razmjera – to imajte u vidu…
… Prva kategorija je uvijek – gospodar svog vremena, a druga – gospodar buducnosti. Prvi održavaju svijet i brojcano ga umnožavaju; drugi pokrecu svijet i vode ga cilju. I jedni i drugi imaju potpuno ista prava na postojanje…
Fjodor M. Dostojevski – Zlocin i kazna
