17. 5. 2012.

Paulo Koeljo - Peta gora


-Oduvek sam se voleo pretvarati kako razgovaram sa stolovima i stolicama koje sam pravio. Kad god sam govorio sa njima obicno sam otkrivao misli koje mi nikada ranije nisu sinule u glavu. Ali kad sam poceo da uvidjam da bih mogao sluziti Bogu na taj nacin, pojavio se andjeo.


-Andjeo se ukazao jer si ti bio spreman. To bejase deo tvog ucenja. Kad covek koraca u susret svojoj sudbini, cesto biva prinudjen da menja smer. Drugi put, pak, spoljasnje okolnosti su jace, i primoravaju coveka da ustukne u strahu i da se preda. Sve je to deo ucenja.
Ali niko ne sme gubiti iz vida ono sto zeli. Cak i kada - u izvesnim trenucima - poveruje da su svet i drugi jaci od njega. Evo u cemu je tajna: ne treba odustajati.
Postoje trenuci kada se silne nedace obruse na nas zivot, i ne mozemo da ih izbegnemo. Ali i za njih postoji neki razlog.


- Kakav razlog?


- To je pitanje na koje ne mozemop odgovoriti pre no sto naidjemo na teskoce, niti za vreme njihovog trajanjua. Tek kada ih prevazidjemo, uvidjamo zbog cega su naisle.
Svaki covek ima pravo da sumnja u svoj zadatak, i da ga s vremena na vreme zanemari; jedina stvar koju ne sme da ucini, to je da ga zaboravi. Ko ne sumnja u sebe taj je nedostojan - jer slepo veruje u svoju sposobnost, i gresi iz oholosti. Blagosloven svaki onaj ko prolazi kroz trenutke neodlucnosti.