31. 3. 2011.

SLOVO LJUBAVI

http://www.procreo.jp/labo/flower_garden.swf

Ako se volite ljubavlju koja buja u samci, od razdaljine, koja je vise od sna nego od svesti, i po rastanku drhtcete od miline, mognete li se jos ikada sresti. Vi koji se volite ljubavlju isposnika, sa strahom od sagresenja, koji kao ptica o kavez lomite krila, secacete se uvek jedno drugom lika. I po rastanku zamreti vam nece gusena htenja. Ako zbog nje patis od nesanice i u ponoc hodas budan po basti, ako te lomi neutoljena zelja luda, secanja na nju nikad se neces spasti. Onih s kojima se igramo oko vatre, a bojimo se da je dodirnemo, s kojima idemo kraj ponora nezagrljeni i nemi, secacemo se dugo ma i zavoleli zatim druge. Ako je zelis bezgranicno, a sedis kraj nje bez glasa slusajuci bajku koja se u vama radja, svanucu slicno, pamtices je i kad se zima pred tobom zabelasa. Ako verujes sedeci uz nju da je ljubav maslackov puhor koji svaki dodir moze da strese, ako volis u njoj san i dete, ako ti je bez nje pusto i gluho, misao na nju budice te i kad se rastanete. Zauvek se pamte oni s kojima se grlili nismo, zeije su nam usne ostale nepoznate, kojima smo samo s proleca, u snu, pisali pismo. Oni koji se kao reke ne mogu sliti, medju kojima nema spojnog suda krvi i krvi vrele, a srca im se dozivaju ludo, zaboraviti se nece ni kad im duse budu posedele. Ako vam je ljubav noz u srcu, a bojite se taj noz izvuci, kao da cete tog casa umreti, pamtice te on, setice te se i umiruci. Oni zbog kojih srca osecamo kao ranu, ali ranu zbog koje se jedino zivi, u secanje nam banu i kad zavolimo druge - i osetimo se nesrecni i krivi.
Desanka Maksimovic - SLOVO LJUBAVI